Inženjer Slavoljub Eduard Penkala bio je jedan od
najznačajnijih izumitelja ranog 20. stoljeća. Bio je
hrvatski kemijski inžinjer i izumitelj, poljsko-židovskog i
nizozemskog porijekla.
Slavoljub Penkala je rođen 20. travnja 1871. u
Liptószentmiklósu, Mađarska (danas Slovačka).
Nakon što je u rujnu 1892. diplomirao i završio studije na
sveučilištima u Beču i Dresdenu, u ožujku 1898. diplomirao
je na Kraljevskoj gimnaziji tehničkih znanosti u Dresdenu.
Napisao je doktorsku disertaciju iz područja organske
kemije. Čak i tada, Penkala je već govorio, čitao i pisao
njemački, slovački, poljski, mađarski. Također je i govorio
francuski.
Kreativni duh i okruženje u kojem je živio i radio
rezultirali su s oko 80 izuma i inovacija primjenjivih u
svakodnevnom životu, industriji, prometu itd. Patenti su
prijavljeni u više od 35 zemalja. Njegov rad pokriva izume
iz područja mehanike, kemije, fizike i zrakoplovstva.
Već 1903. patentirao je termofor u Budimpešti i Beču, dok je
istovremeno paralelno radio na izumima mehaničke olovke i
nalivpera.
Prvu mehaničku olovku na svijetu patentirao je 24. siječnja
1906, a prvo nalivopero s čvrstom tintom na svijetu
patentirao je 31. svibnja 1907.
1906. upoznao je Edmunda Mostera i njegovog brata Moora i s
njima je sklopio sporazum o osnivanju Penkala-Edmunda Moster
& Co.
Tvrtka je izgradila tvornicu u Zagrebu i započela s
proizvodnjom automatskih mehaničkih olovaka, nalivpera i
ostalog pribora za pisanje prema Penkalovim patentima.
Ova je tvornica ubrzo postala jedan od najvećih svjetskih
proizvođača pribora i materijala, a mehanička olovka
postigla je veliki tržišni uspjeh u oko 70 zemalja.
Zato je naziv Penkala, pod kojim se prodavao, postao
uvriježen u govoru za olovku ove vrste, a u nekim se
zemljama koristi i danas.